ŽENE U LUKAVAČKOJ KOKSARI SVAKODNEVNO OBAVLJAJU NAJTEŽE ZADATKE  UPRAVNICA PRIPREME UGLJA, DISPEČER I NAJBOLJA KUHARICA

09/03/2017 19:52:00

Ovo je priča o vrijednim i snažnim ženama koje godinama rade najodgovornije poslove u lukavačkoj Koksari. Priča je o ženi koja je Upravnica pripreme uglja, o njenoj kolegici, jedinoj ženi dispečeru na Željezničkom saobraćaju kao i omiljenoj kuharici koja je na pragu penzionerskih dana.

Četrdesetdvogodišnja Edina Kovačević, inžinjer tehnologije, većinu svog radnog vremena provodi u mantilu i sa kacigom na glavi. Rame uz rame sa velikim brojem radnih kolega.


Kao upravnik u radnoj jedinici Priprema uglja u lukavačkoj Global Ispat Koksnoj Industriji, gdje već radi skoro 10 godina, na odgovornim pozicijama, primjer je snažne i odlučne žene kojoj rukovodeća pozicija u „muškim poslovima“, kako to mnogi imaju običaj reći, ne predstavlja poteškoću, nego izazov sa kojim se uspješno nosi.


- Biti žena na ovakvom radnom mjestu jeste izazov. Izazov je sam proces pripreme uglja, koji je sve samo ne jednostavan, jer na kraju od našeg tima ovisi i krajnji proizvod - govori Edina, pojašnjavajući da se svakog dana u tri smjene pripremaju hiljade tona ugljene mješavine.



Njen posao i posao njenih kolega, dodaje, počinje od momenta kada ugalj stiže u GIKIL, pa preko ispitivanja kvaliteta i sve do nastanka koksa koji je na kraju spreman za kupca i za izvoz. O kakvoj je odgovornosti riječ, pojašnjava, dovoljno govori i podatak da je tokom prošle godine kroz ovu jedinicu utrošeno više od 608.000 tona uglja namijenjenog za proizvodnju koksa, zbog čega je GIKIL i jedan od najvećih izvoznika iz BiH.


-Odgovornost je velika, ali kada sami pokažete koliko ste sposobni, dobar rezultat ne može izostati. Možda sam imala sreću da počnem raditi u kompaniji kao što je GIKIL, gdje sam od početka bila jako dobro prihvaćena. Istina je i da sam se dosta trudila i učila od drugih, ali to se na kraju sve isplatilo - govori ova radnica, ističući da su šanse svima jednake, te da je ona svoju šansu zgrabila sa obje ruke.


Edina dodaje da sve to ne bi mogla raditi uspješno bez podrške radne sredine kojom se posebno ponosi, ističući da je važno imati stalno na umu koliko je svaki čovjek bitan.



- Pitaju me mnogi kako uspijevam, kako me radnici slušaju. Ja im kažem da prije svega ja slušam njih. Istina je da ponekad morate biti i pedagog i psiholog i sa svakim od njih izgraditi odnos uzajamnog poštovanja. Nije tajna da još živimo u vremenu u kojem je zastupljen, ja ga volim nazvati, „bosanski mentalitet“. Muškarcima u ovoj zemlji je još uvijek ponekad teško prihvatiti da postoje situacije gdje naređenje primaju od žene, ali mnogo toga je i do nas žena samih - kaže ona.


Za svoju kolegicu, ali i nadređenu, glavni poslovođa Mirsad Mehinović, ima samo riječi hvale. Kaže da su iskrenost i povjerenje najvažniji. 


- Predrasude odmah odbaciš i radiš svoj posao. Edinu poznajem dosta dugo i ne bih bio pošten kada bih rekao da nisam zadovoljan odnosom ljudi u našoj fabrici za koji je uveliko zaslužna Edina - ponosno ističe Mirsad.


U Global Ispat Koksnoj Industriji Lukavac svakoga dana teške i odgovorne poslove obavlja više od stotinu žena. To su žene koje su i supruge i majke, ali i poštovane radnice, šefice, upravnice pa i direktorice. Sve se slažu u jednom: i porodica i posao su važni. No, uz podršku koju treba graditi na obje strane, ništa nije nedostižno. Vremena se može imati za sve.